|
Porodica: Fabaceae, domovina Kina OPIS BILJKE Listopadno malo stabalce ili veliki grm sa jednostavnim velikim srcolikim listovima koji se u jesen oboje žutim tonovima. Raste srednjim intezitetom u visinu 10-15 m.
Cvate u svibnju prije nego prolista. Rozi do ljubičasti cvjetovi su gusto smješteni na prošlogodišnjim granama, no zanimljivo je da stvara cvatuće izbojke i iz stabla pa izgleda impresivno i neobično u punoj cvatnji. Sjemenke dozrijevaju u kasnu jesen i ostaju na stablu kroz čitavu zimu, nerijetko se događa da prilikom cvatnje sa grana još vise prošlogodišnje mahune sjemenki.
Biljka počinje cvasti tek u petoj godini života. UZGOJ, NJEGA Cercis uspijeva na sunčanijim i toplim staništima, bogatije cvate ako je ljeto protekle godine bilo dugo i vruće, no nakon vlažnijeg ljeta i cvatnja je oskudnija. Ne voli prevlažna i teška tla, inače nije prebirljiv po pitanju kiselosti tla i vrlo je otporan na sušna razdoblja.
Orezivanje u kasnu zimu ili rano proljeće samo oštećenih grana. OTPORNOSTOtporan u zoni 6 i na zagađenje.
 DOBRO JE ZNATI
Judino drvo je, kaže legenda, dobilo ime po Judi koji se pokušao objesiti o granu stabla nakon izdaje Isusa. Pretpostavka je da legenda baš i nije točna, iako je moguće da je biljka donijeta u regiju Palestine i Izraela iz prvotnog staništa te je dobilo ime na tom području prema nazivu kraja - Judeji. Da je Judino drvo jedno od najstarijih na svijetu, dokazali su znanstvenici identificirajući ga među fosilnim ostacima u Francuskoj od prije 100 milijuna godina. VRSTE I SORTECercis siliquastrum «Alba» - Judino drvo sa bijelim cvjetovima
Postoje još C. Canadensis, C. Chinensis, C mexicana, C. occidentalis itd. među kojima je razlika u otpornosti na niske temperature, boji cvjetova i obliku te veličini listova.
|
